Djelatnici Srednje škole “Travnik” Nova Bila ispratili profesoricu Ankicu Đuran u mirovinu

               Ankica Đuran rođena je 25. travnja 1958.g. u Travniku. Njeni roditelji, Nikola i Finka Mijić, nisu ni slutili da će odgojiti kćer kojoj će životni poziv i misija biti odgajanje, obrazovanje i „oblikovanje“ djece i mladeži. Misija koje se često naziva „nemogućom“, ali ne bijaše tako…i ne trebamo se čuditi, bar kad je naša Ankica u pitanju.

                Odrasla je u jednom drugom vremenu, vremenu u kojem su vrijednosti i zasluge bile i vrednovane drukčije. Vidjela je i doživjela uspone i padove, ali se nije predavala što je samo dokaz njenog karaktera borca. To potvrđuju sve kolege koji su s njom radili od trenutka kad je kročila u školske hodnike, ovaj put u životnoj ulozi, onoj prefesorskoj.

                 Nakon osnovne i srednje škole, odlazi u Sarajevo gdje završava studij Političkih nauka i stječe zvanje profesora socioogije 2. lipnja 1981.g.. Nedugo nakon toga, 1. rujna 1981.g. počinje njezina karijera u obrazovanju te se zapošljava u popularni ŠUP (škola učenika u privredi) u Travniku.

                 1983.g. prelazi u ŠC Antun Mavrak (OOUR Ekonomska škola Slavko Gavrančić) i tu ostaje do 1990.g.. U razdoblju 1991.-1993.g. radi u MŠC Travnik

                 Nažalost, rat je sve stavio u drugi plan pa tako i škole u BiH.

                  Čim su se stekli uvjeti za pokretanje iole normalnog života, Ankica je nastavila svoj put, ali su prepreke i teškoće bile svakodnevne i nisu bile nepremostive. 1994.g. nastala je Srednja škola Travnik (prvo sa sjedištem u Novom Travniku, a kasnije u Novoj Biloj gdje je i danas). Ankica je bila jedna od prvih zaposlenica i ostala je u našoj školi da zasluženog umirovljenja 31. prosinca 2022.g..

Teško je navesti sva njena postignuća i zasluge, ali evo nekih : brojni uspjesi u projektima CIVITAS, nastavnik-mentor, knjižničar, politički angažman, udruge koje promoviraju kulturu i žene u društvu…

                 Ako nju pitate, ona bi vjerojatno rekla da je najponosnija kao majka Hrvoju i Sandri i najbolja supruga svom Željku.

                 Draga Ankice, nek je mirovina duga i nek te posluži zdravlje, a sve ostalo ionako nije u našoj „nadležnosti“.

Kolektiv Srednje škole Travnik Nova Bila